Planiranje

Beogradski univerzitet, zgrada arhitektonskog, građevinskog i elektrotehničkog fakulteta | Izvor Gavrilo Andrić

Nedemokratsko planiranje

Razvoj projekta Ekspo 2027  nametnut je uz sistematsko isključivanje demokratskog nadzora i učešća javnosti.

Razvoj lokacije Ekspo 2027 ukazuje na snažnu centralizaciju moći i urušavanje pravnih okvira.

Nezakonito prilagođavanje Prostornog plana za područje posebne namene

Kada je Prostorni plan za područje posebne namene (PPPPN) prvobitno usvojen, onon je bio u direktnoj suprotnosti sa tada važećim Zakonom o planiranju i izgradnji, konkretno sa članom 33, stav 1, koji nalaže da dokumenti prostornog planiranja moraju biti hijerarhijski usklađeni – što znači da planovi užih područja moraju biti u skladu sa planovima širih područja. PPPPN je bio podređen trima postojećim planovima (Regionalnom prostornom planu administrativnog područja grada Beograda iz 2011. godine, Prostornom planu opštine Surčin iz 2012. godine i Generalnom urbanističkom planu Beograda iz 2016. godine), od kojih su svi pomenutu lokaciju definisali kao poljoprivredno zemljište. Promenom namene ovog zemljišta bez prethodnog usklađivanja, usvajanje PPPPN-a bilo je nezakonito.

Trenutni Zakon je u međuvremenu preformulisao Član 33 utvrdivši da se Prostorni planovi područja posebne namene hijerarhijski nalaze iznad ostalih planskih dokumenata. Ovo je svrsishodna izmena koja buduće planove posebne namene imunitetom štiti od sličnih pravnih osporavanja. Ova hijerarhijska struktura praktično izuzima izvršne prostorne odluke od lokalnog demokratskog ili sudskog preispitivanja. Reč je o proceduralnoj arhitekturi za autoritarnu kontrolu prostora: za razliku od drugih planova višeg nivoa, poput Prostornog plana Republike Srbije koji mora da usvoji Narodna skupština, Vlada sada može bilo koju teritoriju da proglasi „područjem posebne namene“, uredbom kabineta nametne sopstvena pravila planiranja i zakonski poništi svako lokalno protivljenje.

Manipulacije u vezi sa demokratskim nadzorom

Vlada Srbije je tajno usvojila poseban zakon o EXPO 2027, bez javne rasprave i antikorupcijske procene, što omogućava dodelu ugovora i do milijardu evra politički povezanim firmama bez javnog nadmetanja. Preko 100.000 građana potpisalo je peticiju kojom se zahteva otkazivanje projekta, ali nadležni organi nastavljaju da blokiraju pristup planskim dokumentima i ignorišu protivljenje javnosti.

  • Poseban zakon („lex specialis“) kojim se uspostavlja prostorni i pravni okvir za projekat usvojen je bez javnih konsultacija i parlamentarne rasprave, zaobilazeći obavezne konsultacije sa Agencijom za borbu protiv korupcije.
  • Detaljan prostorni plan dostavljen Međunarodnom birou za izložbe (BIE) i dalje je nedostupan javnosti, uprkos tome što podrazumeva ogromnu potrošnju javnih sredstava i korenitu prostornu transformaciju. Ovaj nedostatak transparentnosti proteže se i na procese javnih nabavki, budući da poseban zakon izuzima sve ugovore u vezi sa Ekspo izložbom od obaveze sprovođenja javnih tendera, omogućavajući da se ugovori vredni do milijardu evra dodele bez konkurentskog nadmetanja.
  • Velike građevinske firme sa političkim vezama dobile su kapitalne ugovore za prostorni razvoj.
  • Do marta 2025. godine, preko 120.000 građana potpisalo je peticiju sa zahtevom da se EKSPO otkaže, ali njihova zabrinutost i dalje nije uzeta u obzir u procesu planiranja.

Proceduralne manipulacije u vezi sa učešćem javnosti

Zakon o planiranju i izgradnji nalaže da prostorni projekti imaju rani javni uvid i drugu javnu raspravu u kasnijoj fazi planiranja projekta. Ovo takođe uključuje projekte razvijene putem lex specialis-a; međutim, u slučaju EXPO 2027, ovaj zakonski zahtev je zanemaren.

  • Proceduralna manipulacija procesom prostornog planiranja sistematski je isključila učešće javnosti. Dok je početna Faza I prošla ranu javnu raspravu u aprilu 2019. godine, obuhvatajući 114 hektara, naredne faze kojima je proširen plan na 813 hektara potpuno su zaobišle ovaj zakonski propisani korak.
  • Poseban zakon o EKSPO-u skratio je rok za javnu raspravu sa zakonom propisanih 30 na svega 15 dana. Obavezna javna prezentacija, zakazana za 14. februar 2025. godine, prekinuta je ubrzo nakon početka i nikada nije nastavljena. Planska dokumentacija koja je stavljena na raspolaganje tokom javne rasprave bila je nepotpuna.
  • Sistematsko ometanje pristupa informacijama o planiranju projekta označnog kao projekat od „nacionalnog značaja“, fundamentalno krši principe učešća javnosti i transparentnosti.

Protiv održivog planiranja


Projekat krši osnovne principe prostorne održivosti  svojim zauzećem velikih površina obradivog zemljišta i uništavanjem životne sredine. Ovo je u suprotnosti sa ciljem održivog urbanizma utvrđenim u Strategiji održivog urbanog razvoja Republike Srbije do 2030. godine, kao i sa Nacrtom Nacionalnog prostornog plana Republike Srbije, koji su usklađeni sa Agendom UN za održivi razvoj do 2030. godine.

Ogromno zauzeće zemljišta

Kompleks Ekspo zauzeće 335 hektara, što je više nego trostruko iznad međunarodnog limita veličine EXPO izložbe. Ova površina obuhvata i Nacionalni stadion, koji se gradi na lokaciji koju je struka izričito odbila i za koji se očekuje da će biti prazan veći deo godine.

  • Prema propisima Međunarodnog biroa za izložbe, specijalizovana izložba može da zauzme najviše 25 hektara; nasuprot tome, ovaj prostorni plan predviđa čak 83 hektara samo za izložbeni deo EXPO kompleksa.
  • Strani konsultanti koji su projektovali tri stadiona za Svetsko prvenstvo upozorili su da bi lokacija u Surčinu, zbog velike udaljenosti od grada, mogla da rezultira time da stadion bude prazan čak 336 dana u godini, bez garantovane ekonomske održivostičak i sa tržnim centrom u blizini. Iako su stručnjaci predlagali Adu Huju zbog njene pozicije na obali reke i potencijala za urbanu integraciju, vlasti su izabrale Surčin prvenstveno zbog povezanosti sa projektom Ekspo, što otvara ozbiljna pitanja o finansijskoj transparentnosti i motivima donošenja odluka.
  • Pored toga, plan definiše „naknadnu namenu realizovanih sadržaja“ kao primarni cilj, koji navodno treba da se ostvari kroz komercijalnu izgradnju dodatna 252 hektara, što je zbog samih razmera u direktnoj suprotnosti sa temeljima održivog razvoja.
Mapa prikazuje lokaciju beogradskog Ekspo 2027 na plodnom poljoprivrednom zemljištu (levo) i planirano proširenje na ukupnu površinu od 335 hektara (desno). Ova oblast ne obuhvata Nacionalni stadion koji je smešten u okviru drugih celina prostornog plana. Za više informacija o masovnoj prenameni zemljišta pogledajte str. 17 i dalje u publikaciji „Nevidljivi mehanizmi zloupotrebe javnih resursa: projekat Ekspo Beograd 2027“. Izvor: sopstvene ilustracije na osnovu Google Earth-a.

Uništavanje životne sredine

Prostorni plan takođe predviđa pretvaranje 600 hektara visokokvalitetnog, plodnog poljoprivrednog zemljišta u građevinske parcele za namensku gradnju, čime se trajno uništava vredan resurs za proizvodnju hrane.

  • Izgradnja objekata na brojnim dubokim šipovima probija zaštitni sloj akvifera (vodonosnog sloja), stvarajući višestruke direktne kanale za ulazak zagađene površinske vode u podzemno izvorište vode bez filtracije.
  • Planirana međunarodna marina u hidrografskoj zoni infiltracionih reni-bunara preti ozbiljnim zagađenjem vode tokom same gradnje i kasnije od plovila. To donosi negativne promene u hidrodinamici, pojačanu sedimentaciju, poremećaje u podzemnim tokovima, mehanička oštećenja sistema bunara, i na kraju – trajno smanjenje kapaciteta samih bunara.
  • Urbanizacija Surčinskog polja kroz masovno betoniranje drastično smanjuje moć upijanja zemljišta, što direktno povećava rizik od poplava u području koje je već osetljivo na poplave.
  • U državnom budžetu za 2025. godinu su predviđena sredstva za prečišćavanje otpadnih voda i izgradnju kanalizacije na području samog projekta.

Uprkos tome što se nalazi u užoj zoni sanitarne zaštite izvorišta vodosnabdevanja, plan i pored toga predviđa dve marine, ponton i rečni saobraćaj.

  • Nepoštovanje propisa o zaštiti životne sredine

Istovremeno, Procena uticaja na životnu sredinu koja po zakonu mora biti osnov za izdavanje građevinskih dozvola, uopšte nije sprovedena pre početka izgradnje stadiona. Umesto toga, njena izrada tekla je paralelno sa građevinskim radovima, što prema jasnim odredbama srpskog zakonodavstva predstavlja nezakonitu gradnju.

  • Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) izdala je zvanično upozorenje u februaru 2025. godine, naglašavajući da projekat nosi rizik od „nepovratne štete po životnu sredinu“ i da direktno ugrožava kompletnu infrastrukturu vodosnabdevanja Beograda.

Za više informacija o ekološkim aspektima, pogledajte ovde.