Ekološka perspektiva

EKSPO 2027 i ekološki rizici za Surčinsko donje polje 

Izgradnja kompleksa EKSPO 2027 i Nacionalnog fudbalskog stadiona u Surčinu odvija se na ekološki osetljivom području od izuzetnog hidrološkog i ekološkog značaja.

Ovo područje se nalazi u neposrednoj blizini glavnih izvora vode za piće u Beogradu. Podzemne vode su ovde na relativno malim dubinama, što čitav ekosistem čini izuzetno ranjivim na kontaminaciju i promene u vodnom režimu.

Pretnja vodi za piće u Beogradu

Projekat direktno ugrožava Surčinsko polje, jedno od ključnih vodoizvorišta koje snabdeva Beograd sa oko 30% vode za piće. Najveći deo planiranog kompleksa nalazi se u široj zoni sanitarne zaštite beogradskog vodoizvorišta (zona III), dok se manji deo proteže kroz užu (zona II) i neposrednu (zona I) zonu zaštite. Ove zone su uspostavljene upravo da bi se sprečilo zagađenje podzemnih voda koje građani koriste za piće. Projekat predviđa izgradnju visokih zgrada i stadiona koji zahtevaju bušenje dubokih temelja. Ovakav metod gradnje dozvoljen je u zaštićenim zonama samo pod izuzetnim okolnostima i uz najstrože mere zaštite. Ukoliko se te mere ne sprovedu, kvalitet podzemnih voda biće ozbiljno ugrožen, što bi potencijalno moglo da dovede do zatvaranja postrojenja za prečišćavanje vode ili čak do trajnog gubitka samog vodoizvorišta.

Studija o uticaju na životnu sredinu, koja je zakonski neophodna za dobijanje građevinske dozvole, nije sprovedena pre početka izgradnje stadiona. Umesto toga, ona se radila uporedo sa građevinskim radovima, što predstavlja nezakonitu gradnju.

Izveštaj o uticaju na životnu sredinu: Nacionalni fudbalski stadion navodi: ”S obzirom na planiranu izgradnju koja može imati značajan kumulativni uticaj na hidrološki režim ovog područja neophodno je uraditi sveobuhvatnu studiju i za svaki pojedinačni objekat proveriti mogućnost realizacije i definisati mere i uslove iste. Posebno voditi računa o tome kako će se planirana izgradnja odraziti na kvalitet voda i kapacitet bunara beogradskog vodoizvorišta. U slučaju ugrožavanja istog, u bilo kom segmentu, neophodno je dokazati opravdanost rešenja i naći alternativni izvor vodosnabdevanja grada….Pre izgradnje sadržaja uraditi proveru opravdanosti. Posebno kada se uzme u obzir činjenica da se ove poljoprivredne površine nalaze u zonama sanitarne zaštite beogradskog izvorišta.”

A na gradilištu?

Bez ikakve dodatne studije, na terenu je već pobijeno 2.300 dubokih armiranobetonskih šipova, iako njihov uticaj na životnu sredinu u zoni III sanitarne zaštite uopšte nije razmatran. Kakve će posledice ovi radovi ostaviti na podzemne vode i vodu koju Beograđani piju – niko ne zna.

  RERI (Renewables and Environmental Regulatory Institute) je podneo krivičnu prijavu protiv ministra finansija Siniše Malog, koji vodi ovaj projekat. Konačna studija je nepotpuna i očigledno pokušava da zanemari uticaj dubokih šipova na izvorište i potencijalno zagađenje podzemnih voda. Zbog toga je RERI pokrenuo tužbu i protiv Ministarstva zaštite životne sredine.

Rizik od poplava, zagađenje vode i kapacitet bunara

  • Projekat obuhvata intervencije duž savskog nasipa, koji trenutno štiti Novi Beograd od poplava.
  • Građevinski radovi se odvijaju u zoni sanitarne zaštite gde plan zaštite izvora vode zabranjuje probijanje vodonosnog sloja. To predstavlja ogroman rizik za brojne planirane objekte koji se oslanjaju na šipove, čime se direktno krše sanitarni uslovi.

Ovakva situacija otvara brojne tačke kroz koje kontaminirana površinska voda može, bez ikakve prirodne filtracije, direktno da prodre u podzemne izvore vode.

Jedan od najvećih razloga za zabrinutost jeste to što trenutno dostupan projekat za kompleks EKSPO u Surčinu uopšte ne predviđa postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda.

Kompleks će, zbog prisustva hiljada zaposlenih, stanara i posetilaca, generisati ogromne količine komunalnih, pa čak i industrijskih otpadnih voda. Bez adekvatnog prečišćavanja, postoji ozbiljan rizik da se ta zagađena voda direktno ispušta u postojeće drenažne kanale, poput kanala Galovica, a preko njega dalje u reku Savu.

Pored toga, izgradnja međunarodnog pristaništa u hidrološkoj zoni bunara sa sobom nosi rizike od:

•    zagađenja vode usled građevinskih aktivnosti i rečnog saobraćaja;

•    promene u hidrodinamici i taloženju sedimenta;

•    poremećaje u podzemnim vodenim tokovima;

•    mehanička oštećenja samog sistema bunara;

•    smanjenje kapaciteta prirodne filtracije tla;

•    dugoročni rizik od smanjenja kapaciteta samih bunara

Uništavanje visokokvalitetnog poljoprivrednog zemljišta

Ukupna planirana površina projekta EKSPO trenutno obuhvata 813,65 hektara. Od toga čak 74,3% (604,32 ha) čini poljoprivredno zemljište najviše klase (uglavnom II-1 klase), koje spada među najplodnije u Srbiji. Samo 15% zemljišta u celoj državi poseduje ovaj nivo kvaliteta, što ga čini neprocenjivim resursom za proizvodnju hrane.

Na tih 604,32 hektara najplodnije zemlje biće izgrađen Nacionalni fudbalski stadion (koji je Vlada Republike Srbije pravno povezala sa projektom EKSPO) zajedno sa pratećom infrastrukturom – stambenim zgradama, saobraćajnicama i halama. Sa druge strane, za zelene površine planirano je svega 0,4% odnosno skromna 3,09 hektara.

Izveštaj o uticaju na životnu sredinu: Nacionalni fudbalski stadion navodi: „Rekonstrukcija objekata treba da bude predmet provere opravdanosti. Posebno kada se uzme u obzir činjenica da se ove poljoprivredne površine nalaze u zonama sanitarne zaštite Beogradskog izvorišta.“ 

Građevinski radovi uveliko traju, a opravdanost projekta nikada nije zvanično utvrđena.

Nasipanje zemljišta materijalima nepoznatog porekla

Zbog visokog nivoa podzemnih voda i aluvijalnog (rečnog) sastava tla, teren zahteva masovno nasipanje kako bi se nivo zemlje podigao za 3 do 5 metara.

Ovo stvara dodatne rizike za obližnje Reni bunare  (konkretno između bunara 46 i 47).

Ključna pitanja ostaju bez odgovora:

  • Odakle potiče materijal kojim se teren nasipa?
  • Ko je i kako verifikovao njegov hemijski sastav?
  • Da li je uopšte procenjen njegov potencijalni uticaj na podzemne vode?

Na području koje se nalazi unutar zona zaštite vode, svaka kontaminacija tla može imati katastrofalne posledice po bezbednost vode za piće.

Uticaj na zaštićena ekološka područja

Delovi projektne zone preklapaju se sa važnim ekološkim celinama, među kojima su:

  • područje ekološke mreže „Ušće Save i Dunava“č
  • međunarodni ekološki koridori duž reke Saveč
  • potencijalna područja evropske mreže Natura 2000, uključujući lokalitete:
    • Surčin
    • Ušće Save i Dunava i Pančevački rit

Ova područja su prepoznata i zaštićena strogim direktivama Evropske unije o zaštiti životne sredine, uključujući:

  • Direktivom o staništima (92/43/EEZ)
  • Direktivom o pticama (2009/147/EZ)

Uprkos tome, projekat predviđa samo 0,4% zelenih površina, što otvara ozbiljno pitanje kako država planira da očuva ove ključne ekološke koridore i njihov biodiverzitet.

Zanemarene mere zaštite životne sredine

Čak i sama studija zaštite životne sredine propisuje stroge zaštitne mere, kao što su:

  • očuvanje melioracionih kanala
  • zaštitu priobalne vegetacije
  • očuvanje velikih stabala i prirodnih elemenata pejzaža


Međutim, pošto su radovi počeli pre završetka studije, većina ovih mera je u praksi potpuno ignorisana.


Na primer:

  • kanalizacioni sistem Batajnica, koji je neophodan za upravljanje otpadnim vodama sa ovog područja, još uvek nije izgrađen
  • Iako studija jasno naglašava da zgrade na ovom terenu ne bi smele da imaju podzemne konstrukcije, na terenu se uveliko postavljaju duboki temelji i šipovi.

Projekat delfinarijuma u Beogradu — retrogradni skok u urbanizmu i etici


Predložen projekat izgradnje akvarijuma i delfinarijuma na lokaciji Ušće predstavlja radikalan otklon od savremenih standarda urbanog planiranja i demokratskog upravljanja gradom. Ovaj projekat, koji je predstavljen potpuno netransparentno – bez javne rasprave i konsultacija sa strukom, otvara ozbiljna pitanja fiskalne odgovornosti, očuvanja životne sredine, ali i zaštite životinja i etičkih principa.

Građani su na ovo reagovali masovno: 31.588 ljudi je potpisalo peticiju „Spasite delfine – Zaustavite delfinarijume!“

Demokratski deficit i ekonomski prioriteti

Projekat je svesno zaobišao zakonske procedure, potpuno isključivši javnost i naučnu zajednicu iz procesa donošenja odluka. U trenutku kada se država ekstremno zadužuje, prvenstveno radi finansiranja EKSPO 2027, čiji je delfinarijum deo, preusmeravanje javnog novca u grandiozne komercijalne projekte krajnje je upitno. Odsustvo bilo kakve analize troškova i dobiti jasno pokazuje da su interesi građana podređeni sumnjivim investitorskim prioritetima.

Ekološka degradacija parka Ušće

Izbor lokacije je posebna tačka spoticanja. Park Ušće je jedna od poslednjih značajnih zelenih oaza Beograda, od vitalnog značaja za:

  • očuvanju biodiverziteta u prenaseljenom urbanom jezgru;
  • prečišćavanju vazduha i regulaciji mikroklime u centru grada;
  • obezbeđivanju otvorenog, nekomercijalizovanog prostora koji je besplatno dostupan svim građanima.

Pretvaranje ove retke zelene površine u betonsko komercijalno središte nanelo bi nepovratnu štetu javnom prostoru i ekološkom fondu Beograda.

Etički principi i globalni trendovi

Dok Srbija planira izgradnju delfinarijuma, razvijeni svet se kreće u potpuno suprotnom smeru. Države poput Francuske, Kanade, Meksika, Hrvatske, Slovenije i Indije zakonom su zabranile držanje i uzgoj morskih sisara u zatočeništvu radi zabave. Ova zakonska rešenja utemeljena su na jasnim naučnim činjenicama o morskim sisarima (kitovima i delfinima):

Za zemlju koja nema izlaz na more, niti bilo kakvu institucionalnu tradiciju u oblasti morske biologije, logistički i etički rizici održavanja ovakvog sistema su ekstremno visoki. U Srbiji ne postoji nikakva prirodna niti kulturna povezanost sa ovakvim projektima.

Štaviše, stanje u domaćim zoološkim vrtovima i azilima za životinje već je alarmantno loše. Brojna istraživanja i svedočenja iz zooloških vrtova na Paliću i u Beogradu redovno prikazuju životinje u jezivim uslovima, bolesne i na ivici smrti. Ista slika je i u prihvatilištima za napuštene životinje: psi se drže u nehumanim uslovima, sprovodi se prevremena i nepotrebna eutanazija, dok se novac iz budžeta namenjen njihovoj nezi često troši nenamenski.

Ako država nije u stanju da obezbedi dostojanstvene uslove za domaće životinje i pse, potpuno je jasno da ista, surova sudbina čeka delfine u betonskim bazenima.

Ulaganje u prevaziđene i retrogradne modele zabave, kao što je delfinarijum, ne samo da stavlja Srbiju na stub srama pred međunarodnim ekološkim standardima, već direktno uništava arhitektonski i prirodni integritet najlepše beogradske rečne obale.